‘Ušao konj u bar…’ – vjerojatno zvuči kao početak nekog vica. No, priča s točno takvim početkom zbila se u Chantillyju, sjeverno od Pariza, kad je jedan konj utrčao u bar i nagnao sve goste da potraže zaklon.

Snimka nadzorne kamere snimila je trenutak kad konj utrčava u kafić, a gosti i konobarica smjesta počnu panično trčati tražeći spas pred podivljalom životinjom.

Trener konja, Jean-Marie Beguigne, rekao je da je konj zbacio svog jahača na obližnjem trkalištu udaljenom nešto više od jednog kilometra i dao se u bijeg.

Beguigne kaže da je konj i prije znao pobjeći, no ovo mu je prvi put da je ušao u bar.

‘Jahač je pao s konja negdje između trkališta i štale, nakon čega je konj pobjegao na cestu i prošao nekoliko križanja te naposljetku ušao u kafić. To je sve prilično nevjerojatno’, rekao je Beguigne za portal Ouest France.

Bar u koji je konj upao, PMU odnosno Pari Mutuel Urbain, mjesto je gdje se gosti mogu kladiti na konjske utrke zbog čega je utrčavanje konja bilo još veće iznenađenje.

Vlasnik bara, Stephane Jasmin, snimku konja u svojem lokalu objavio je na Youtubeu uz pojašnjenje da je ‘životinja gurnula vrata i ušla te smjesta pojurila do kuta za klađenje’.

‘Nakon toga se okrenuo i pojurio nazad rušeći stolove i stolce. Nikad nisam vidio ništa slično.’

Spomenimo na kraju da nitko od gostiju nije ozlijeđen, baš kao ni konj koji nije pokazao nikakve znakove stresa ili traume.

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post VIDEO: UŠAO KONJ U BAR… Iako zvuči kao početak vica, jedan konj je doista utrčao u krčmu, porušio stolove i stolce i rastjerao goste appeared first on Hrdigg.

Profesorica prirodnih predmeta iz engleskog Bristola navodno se upustila u seksualni odnos sa svojim 16-godišnjim učenikom u toaletu aviona kojim su se vraćali u Britaniju sa školske ekskurzije u Africi, moglo se čuti tijekom sudskog procesa koji se poveo protiv nje, piše ugledni Guardian.

Eleanor Wilson (29) optužena je za nedolično diranje dječaka po genitalijama dok je sjedila pored njega u avionu te da ga je nagovorila da ode s njom u WC gdje ga je prisilila na seksualni odnos.

Na sudu u Bristolu također se moglo čuti da je Wilson kasnije dječaku rekla da je trudna te da je on otac djeteta, no da je odlučila ići na abortus.

Incident se dogodio 2015. kad su optužena i dječak, koji su oboje pili tijekom leta, bili na školskoj ekskurziji za vrijeme ljetnih praznika.

Tužiteljica Virginia Cornwall opisala je Wilson kao bistru i sposobnu učiteljicu sklonu rizicima. Rekla je i kako su Wilson i dječak, čije ime nije objavljeno, i tijekom boravka na izletu provodili puno vremena zajedno.

– Okolnosti u kojima su se našli tijekom ekskurzije dovele su do rušenja granica i bila je njezina odgovornost kao odrasle osobe da ne dođe do nepriličnog odnosa, rekla je tužiteljica.

– Ona je bila 26-godišnja žena, dok je on bio samo tinejdžer. Bila je to njezina odluka i njezin izbor. Često su čavrljali tijekom noći dok su drugi spavali. Ona ga je tretirala kao sebi ravnog, kao odraslog čovjeka.

Cornwall je rekla da su oboje pili tijekom leta kući.

– Alkohol je doveo do gubitka inhibicija. Njihova privlačnost i intimnost su se razvile tijekom dana i noći provedenih na izletu te kulminirale u avionu tijekom leta kući.

Nakon spolnog odnosa u toaletu aviona, oboje su se vratili na svoja sjedala. Bila je to njihova tajna.

I sam dječak je otvoreno za potrebe suđenja posvjedočio o događaju, tvrdeći da ga je prvo zgrabila za njegovo međunožje, a zatim odvela u WC gdje ga je razodjenula, nakon čega su stupili u odnos.

Njihova se veza nastavila i nakon povratka kući pa su tako učiteljica i njezin učenik išli zajedno u restorane i pubove na piće i objed, zatim na jedan izlet u privatnom aranžmanu itd.

Dječak je svojoj učiteljici kupovao cvijeće i čokolade te joj pokazao svoju spavaću sobu gdje su se ljubili.

No, tinejdžer ipak nije mogao izdržati pa se pohvalio prijateljima o svojoj vezi, a kad je počela nova školska godina, glasine su počele kolati školom.

Učiteljica Wilson je pozvana na razgovor kod ravnatelja, no tad je djelovala šokirano i opovrgla sve navode. Nakon toga se pojavio drugi dječak koji joj je zaprijetio da će sve otkriti ne bude li i s njime imala seksualni odnos. Nakon što je škola pokrenula istragu, Wilson je dala otkaz.

Učiteljica i dalje odbacuje optužbe da je zavela učenika te tvrdi da je sve plod njegove bujne mašte. Suđenje se nastavlja.

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post ZABRANJENA LJUBAV NA EKSKURZIJI Nastavnica zavela svog učenika i u avionu se upustila s njim u spolni odnos: ‘To je trebala ostati njihova tajna…’ appeared first on Hrdigg.

Teško je reći kako je tada 19-godišnji Ben Francis imao vremena i energije pokrenuti svoj posao s Gymsharkom. Iako se i mnogi drugi mladi poduzetnici muče radeći normalan posao od 9 do 5 pa tek nakon toga razvijaju svoj posao, Ben je te 2012. bio student preko dana, a dostavljač pizza tijekom večeri, piše BBC.

– Ujutro bih išao na predavanja na fakultetu Aston u Birminghamu koja bi obično završila tek poslijepodne, a onda bih dostavljao pizze za Pizza Hut od 5 popodne do 10 navečer. Na e-mailove vezane uz Gymshark odgovarao bih između dostava ili navečer kad bih stigao kući. Tad bih radio i na svojem websiteu te dizajnirao nove proizvode, priča Ben.

Nakon dvije iscrpljujuće godine – a svake je ostvario prihod od oko impresivnih 250.000 funti – Ben je napustio studij i svijet pizze i u potpunosti se posvetio svojoj kompaniji.

Danas Gymshark vrijedi mnogo više i samo ove godine očekuje promet od oko 100 milijuna funti.

I prije nego se bacio u biznis 2012. godine, poduzetnički duh je u Benu već bio spreman. Kao tinejdžer je pokrenuo web stranicu koja je prodavala registracijske oznake za automobile. Kao zaljubljenik u fitness, osmislio je i dvije aplikacije za vježbanje od kojih je jedna zaradila oko 8.000 funti.

Slijedila je ideja o Gymsharku, online trgovini namijenjenoj fitness fanaticima koja je prodavala dodatke prehrani.

– Išao sam u teretanu i bio zainteresiran za takve stvari. Želio sam se uključiti u fitness industriju, kaže Ben.

Nakon što je zaključio da su marže i zarada od dodataka prehrani prilično niske, bacio se na odjeću.

– Sjećam se da sam tražio uokolo i nisam mogao naći ništa što bih htio obući. Tad sam rekao: Hajdemo onda nešto napraviti!

Uz pomoć brata i nekolicine prijatelja, kupio je šivaću mašinu i printer i u garaži svojih roditelja počeo izrađivati majice, tajice i ostalu odjeću za fitness.

– Moja baka je pravila zavjese i naučila me šivati. Sjećam se da smo imali deset narudžbi, a za 12 ili 15 stvari bih potrošio čitav dan. Ali bilo je zabavno.

Ben, kojemu je sad 26 godina, kaže da u ono vrijeme nije imao nikakav plan za razvoj tvrtke.

– Bilo je to nešto poput: Ovo bih želio nositi, pa ću to napraviti, priča.

Kompanija je počela izrađivati odjeću za vježbanje koja je pristajala mršavim tinejdžerima jer je većina drugih proizvođača pravila stvari namijenjene mišićavim, odraslim ljudima.

Ben kaže i kako su cijene svojih stvari određivali ‘od oka’, odnosno onoliko koliko su i sami bili spremni platiti za neki komad odjeće.

Danas, šest godina kasnije, Gymshark ima više od 1,2 milijuna kupaca i 215 zaposlenika, a tvrtka je smještena Solihullu u Midlandsu.

Ali kako je tvrtka narasla tako brzo? Ukratko, bilo je to zbog lukavog korištenja društvenih mreža.

Točnije, Gymshark je odlučio poslati nekoliko besplatnih primjeraka svoje odjeće ključnim influencerima i poznatim body builderima poput Lexa Griffina i Nikki Blackketter, koji imaju značajnu sljedbu na društvenim mrežama.

Nadali su se da će te fitness zvijezde pozitivno ocijeniti njihove stvari. Ideja je uspjela bolje od očekivanog i ubrzo je stigla reklama na Youtubeu i Instagramu. Prodaja je nakon toga odletjela nebu pod oblake.

U isto vrijeme radili su i na vlastitim platformama i pokušavali postati što vidljiviji. Danas imaju više od 2,4 milijuna pratitelja na Instagramu i 1,5 milijuna na Facebooku. Redovito održavaju događanja diljem svijeta na koja pozivaju kupce da upoznaju influencere koji s njima surađuju. Obično se odazove više stotina ljudi.

Drugi ključan faktor bilo je dovođenje u tvrtku veterana industrije sportske opreme Stevea Hewitta koji je postao menadžer u travnju 2015. godine.

Ben je i dalje većinski vlasnik, no Hewitt i glavni strateg Paul Richardson također imaju određeni udjel. Još jedan udjelničar je Benov prijatelj Lewis Morgan koji je pomogao pokrenuti tvrtku, no otišao je prije nekoliko godina. Benova djevojka Robin Gallant radi kao ‘ambasadorica branda’.

Emily Sutherland, novinarka Drapersa, lista posvećenog trgovini, kaže da je za uspjeh Gymsharka bilo presudno njihovo korištenje društvenih mreža.

– Influenceri kupcima daju razlog zašto kupiti baš Gymshark, a ne neki drugi brend. Osjećaju osobnu povezanost.

Sutherland kaže i da je Gymshark kadar brzo reagirati na promjene jer je do dan danas ostao online trgovina neopterećena skupim održavanjem pravih trgovina.

U budućnosti, Gymshark se planira više posvetiti prodaji na drugim kontinentima, iako već i sada oko 40 posto prodaje ostvaruju u SAD-u. Žele do 2020. imati 25 online trgovina prilagođenih pojedinim državama.

Možda će otvoriti i prvu pravu trgovinu.

– Ne idem baš često u kupovinu, no mislim da je dobra ideja negdje imati pravu trgovinu. Nisam još siguran, no trebat će nam puno mjesta. To mora biti jako cool trgovina, kaže Ben.

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post UJUTRO IŠAO NA FAKS, POPODNE DOSTAVLJAO PIZZE, A PO NOĆI KOVAO VELIKE PLANOVE Tinejdžer pokrenuo ludi biznis s odjećom i od sebe stvorio milijunaša appeared first on Hrdigg.

Dok s jedne strane u školama postoje tehnološki viškovi određenih struka, kojima zadnjih dana stižu zbunjujuće poruke političara (Vrdoljak, Divjak) o potrebi njihove prekvalifikacije, ravnatelji škola upozoravaju na ozbljnu nestašicu kvalificiranih nastavnika kemije, biologije, matematike i informatike.

Eskalirala je do mjere da su i jake gimnazije po velikim gradovima, kao zamjenu za stručni kadar, počele primati studente, preciznije apsolvente.

Nema selekcije

Za plaću koja se nudi u školama netko tko je završio studij matematike ili informatike ne želi raditi. Izvan prosvjetnog sektora, nude im se, naravno, daleko bolje plaće i uvjeti rada. Problem nedostatka kvalificiranog kadra za rad u školama nije nov, ali sve je izraženiji, upozoravaju ravnatelji. U zagrebačkoj II. gimnaziji, školi u centru grada (Križanićeva), dosad su imali sreće, ali ove se godine muče s pronalaskom profesora kemije, biologije i matematike.

– Kad je riječ o potrazi za nastavnikom na neodređeno, još ima kandidata, ali kad je riječ o zamjenama, užasno je teško. U školi imamo šest otvorenih porodiljnih, od toga su nam dvije profesorice biologije i kemije, a još jedna iz te struke sprema se na porodiljni. Zaposlili smo apsolventa na 60 dana, jer stručnog kadra naprosto nema. Sretni ste ako vam se na natječaj javi bilo tko. O selekciji i kvaliteti kadra možemo samo maštati – kaže ravnatelj Drago Bagić.

Zamjene

Kad ne uspiju dobiti ni apsolvente, pojedini ravnatelji sami uskaču u nastavu.

– Stanje postaje neodrživo. Znate li da je plaća profesora u gimnaziji 5500 kuna? Tko će za taj novac doći raditi? Samo sam ovaj mjesec barem deset puta uskočio u nastavu da djeca ne bi gubila sate – tvrdi Želimir Čečura, ravnatelj zagrebačke XIII. gimnazije, jedne od škola u kojoj je početak školske godine obilježen potražnjom za nastavnicima: osam profesora bilo je na bolovanju i ravnatelj je, govori, izludio u potrazi za zamjenama.

U nizu škola potvrđuju slično stanje. Zagrebačka XII. gimnazija trenutačno traži nastavnike kemije na određeno vrijeme i biologije na neodređeno. Zasad imaju nestručnu zamjenu iz kemije. – Takvo vam je stanje u prosvjeti – kaže ravnateljica Blaženka Ječminek.

Tihomir Engelsfeld, ravnatelj zagrebačke V. gimnazije, uspio je riješiti problem s nedostatkom nastavnice kemije, kaže, nakon puno, puno telefoniranja.

– Još je veći problem s profesorima informatike i matematike. Problem će biti sve veći i veći. Bolje gimnazije u većim gradovima još će nekako i naći profesora ako je na puno radno vrijeme, odnosno na neodređeno. No, čak i za dulje zamjene vrlo teško. Ako se nađe netko, otići će vrlo brzo. Kad nam je lani na porodiljni otišla profesorica matematike, zaredale su nam se tri, četiri zamjene. To je i za učenike loše – tvrdi Engelsfeld, priznajući da roditelji s druge strane ovaj problem ne razumiju.

– Neki su pitali zašto nemamo na lageru uvijek spremnu zamjenu! S druge stane, neki podcjenjuju nastavničko zanimanje. Jedan roditelj predložio je da neki informatičar iz tvrtke u kojoj radi dođe nakon posla malo predavati jer to nije teško – prisjeća se Engelsfeld, uvjeren da je ipak najgore stanje s informatikom: tko zna programirati, lako nalazi daleko bolje plaćen posao.

Više plaće

Na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu tvrde da problem nije u premalim kvotama za budući nastavnički kadar, nego u činjenici da te kvote (fizika, matematika i informatika) naprosto nisu popunjene.

– Ulažemo iznimne napore da se mladi privuku na te studije. Međutim, rezultati su takvi kakvi jesu. Problem je što je naš završeni kadar kompetentan i zapošljava se po Hrvatskoj, EU i šire. Nužno je zato povećati atraktivnost zanimanja, ulaganjem u nastavnike, što svakako treba početi višim plaćama i podizanjem društvenog ugleda. Gimnazije bi svakako morale imati najkvalitetniji kadar, no taj je kadar očito atraktivan i drugima, izvan slabo plaćenog prosvjetnog sektora – primjećuje dekanica PMF-a Aleksandra Čižmešija.

U Ministarstvu znanosti i obrazovanja najavljuju da uskoro kreće drugi po redu natječaj za 3400 stipendija za upis u STEM područja. Stipendije su rezervirane za studente u biotehničkom, tehničkom, biomedicinskom i prirodnom području znanosti te za buduće informatičare.

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post ‘STANJE JE NEODRŽIVO’ U hrvatskim školama sve manje profesora prirodnih predmeta, eskalirao je do mjere da se kao zamjene angažiraju studenti appeared first on Hrdigg.

Američki predsjednik Donald Trump ocijenio je u utorak da mladi muškarci u Americi žive u “užasnom” vremenu, u razgovoru s novinarima o njegovu kandidatu za Vrhovni sud optuženom bez dokaza za spolno zlostavljanje.

“Ovo je doista užasno vrijeme za mlade muškarce u Americi, možete biti krivi za nešto za što niste krivi”, rekao je u vrtu Bijele kuće.

“Ovo je doista teško vrijeme”, istaknuo je, ocijenivši da se čovjeka nerijetko osudi i prije nego mu se dokaže krivnja.

“Čitav život sam slušao da ste nedužni sve dok vam se ne dokaže krivnja. Danas ste krivi dok se ne dokaže da ste nedužni”.

Sudac Brett Kavanaugh, Trumpov kandidat za Vrhovni sud, optužen je za spolno zlostavljanje na zabavi u elitnoj četvrti Washingtona početkom 80-ih dok je bio tinejdžer. On odlučno poriče optužbe.

“On je kvalitetan čovjek i sjajan sudac (…) Bori se za svoj ugled, za svoju obitelj”, rekao je Trump.

Odgovarajući na pitanje o glasovanju u Senatu koji treba potvrditi imenovanje Kavanaugha na tu visoku dužnost, Trump je bio oprezan i rekao da treba pričekati rezultat istrage koju trenutačno vodi savezna policija.

“Ovisi što će pronaći FBI. Naporno rade, vidjet ćemo”, rekao je.

Pod pritiskom demokratskih zastupnika i šačice republikanaca, američki predsjednik je u petak naredio FBI-ju da “dodatno istraži” Kavanaugha, dan pošto je Senat saslušao njegovu tužiteljicu Christine Blasey Ford koja nije pružila niti jedan dokaz za svoju optužbu.

Tužiteljica za spolne zločine koja je ispitivala Blasey Ford na saslušanju u Pravosudnom odboru napisala je izvješće republikancima u Senatu rekavši kako optužbe Ford nemaju razinu dokaza potrebnu za pravosudni progon.

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post Trump rekao da je nastupilo “užasno” vrijeme za američke mlade muškarce appeared first on Hrdigg.

U utorak oko 17 sati je na području grada Hvara počela padati kiša, no samo jedan sat kasnije na ovo područje su se slile obilne padaline, a niz kale počele slijevati prave pravcate bujice.

Zbog velike količine vode, upravo na Dan grada Hvara, poplavljeni su područje Dolca, Pjaca i uži dijelovi naselja, piše Slobodna Dalmacija.

Mirko Crnčević

Mirko Crnčević

Građani tvrde da je problem u lošem i neodržavanom sustavu odvodnje, radi čega su poplavljeni pojedini poslovni prostori, voda je pred sobom nosila štandove, skutere i sve što se našlo pred njom. Vatrogasci su, kako doznajemo, do 21 sat intervenirali više od 15 puta, a štete će se zbrajati tek sutra.

Povodnji u ovo doba godine u gradu podno Španjole i nisu neka rijetkost, međutim, mjerodavni bi napokon morali više pažnje posvećivati održavanju odvodnih kanala, navodi reporter Slobodne.

Mirko Crnčević

Mirko Crnčević

Zanimljivo je da nije bilo ni meteoroloških najava ozbiljnije kiše, a kamoli ovako opake poplave, pijavica i slično.

Danas su se blizu Hvara formirale čak dvije pijavice, a ona u 17.15 mogla se vidjeti iz hvarske luke. Nevjerojatne snimke iz dalmatinskog bisera objavio je porta Dalmacijadanas.

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post FOTO, VIDEO: APOKALIPTIČNE SCENE S PROSLAVE DANA HVARA Jaka kiša potopila jadranski biser, sve je poplavljeno, voda nosila štandove i skutere! appeared first on Hrdigg.

Majka koju su optužili da doji svoju dvogodišnju djevojčicu u javnosti ‘samo kako bi ukrala tuđe muškarce’, odgovorila je svojim kritičarima tako što je pozirala gola dojeći dijete te objavila seriju fotografija.

Reka Nyari (39), fotografkinja, doji svoju djevojčicu od njezinog rođenja u studenom 2015. te joj nikada nije dala adaptirano mlijeko.

‘Zastrašujuće je kako ljudi vole osuđivati žene koje doje i koliko su seksualizirane same dojke i bradavice. Vjerojatno najiritantnija osoba koju sam srela je bila jedna žena na letu iz New Yorka za Budimpeštu koja je sjedila ispred nas i čitavo vrijeme me nazivala odvratnom kradljivicom muškaraca zato što sam tijekom leta dojila svoje dijete’, kaže Reka.

‘Dojenje je prirodno i naše grudi postoje zato da bi hranile djecu. Povezivanje dojenja sa seksom i raznim perverzijama je uznemirujuće.’

Reka se uvijek zalagala za dojenje i branila majke koje su odlučile dojiti svoju djecu i u nešto starijoj dobi. Kaže kako od dojenja koristi imaju i dijete i majka.

Na svojem Instagram profilu, koji prati više od 30.000 ljudi, redovito educira ljude o dojenju i informira ih o prednostima majčinog mlijeka.

‘Kad je moje dijete bolesno, dojim malo češće. Uvijek sam bila pomalo ‘laktivist’ – aktivist za dojenje. Moja djevojčica sada ima 36 mjeseci i puno me kritiziraju jer ju još uvijek dojim. Govore mi da je to štetno i za mene i za dijete, da je perverzno i da bih trebala prestati’, kaže Reka.

‘No puno sam se informirala o dojenju i pronašla puno dokaza da je vrlo korisno nastaviti dojiti dijete i kad je ono starije od godinu dana. Ne razumijem zašto dojenje toliko ljuti i iritira ljude? A većina te ljutnje je potpuno neutemeljena. Kad im objasnite o čemu se radi i kad doznaju nešto više o tome, obično se smire. Dojenje i produljeno dojenje trebali bi biti potpuno uobičajeni. Jako me rastužuje kad čujem da su neke majke prestale dojiti samo zbog osude okoline.’

Reka smatra da će se ljudi s vremenom naviknuti ako češće budu izloženi prizoru gdje majka doji dijete starije od godinu dana.

‘Naravno da dajem svojoj kćeri i čvrstu hranu. No neke od prednosti dojenja za dijete su jači imunitet i intelektualni razvoj te bolja društvena prilagodljivost i neovisnost.

No Reka kaže da dobiva i mnogo pozitivnih komentara i zahvala majki kojima je pomogla da dulje i bez straha doje svoju djecu.

‘Odluka o dojenju ili nedojenju je osobni izbor svake žene. To su moje grudi i ja odlučujem.’

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post ‘TO SU MOJE GRUDI I JA ODLUČUJEM!’ Majka odgovorila na prozivke da doji dijete u javnosti samo kako bi ‘ukrala tuđe muškarce’: ‘Ja sam laktivistica’ appeared first on Hrdigg.

Jedan od naših najuspješnijih mladih poduzetnika Mate Rimac gostovao je u HTV-ovoj emisiji U svom filmu.

Prije deset godina pokrenuo je posao u svojoj garaži, a sada mu tvrtka zapošljava 450 ljudi i proizvodi najbrže električne automobile na svijetu. No, na pitanje je li uspio, Rimac odgovara: ‘Pitajte me to za 4-5 godina.’

Uspjeh u automobilskoj industriji nigdje nije lagan, a pogotovo ne u Hrvatskoj.

– Sam Elon Musk, koji je radio puno stvari u životu, kazao je kako je održavati proizvođača automobila na životu – jedna od najtežih stvari. To što nas još ima je sreća – ali i splet okolnosti i trud puno mladih ljudi, kaže Rimac.

Tvrtka je preživjela, kaže, jer su radili ekstremno. Griješili pa radili ispočetka, kad su dobili prvi posao kad su morali u četiri mjeseca konstruirati auto, spavali su na podu u firmi i na koncu uspjeli. Takvo ‘ekstremno’ radno vrijeme Rimac ima i danas, a posebno je istaknuo ulogu srednjoškolskog profesora Vlainića s kojim je prošao cijeli svijet na natjecanjima. 

Unatoč svim poteškoćama, ipak je ostao u Hrvatskoj jer da nije, većina od tih 450 ljudi koji rade za njega, također više ne bi bili ovdje.

– Kad to vidimo, jednostavno dobijemo energiju. Puno ljudi ima budućnost tu. A ljudi iz svijeta biznisa mijenjaju percepciju o Hrvatskoj, kaže.

Na autoshowu u Ženevi njegov je C_two bio glavna atrakcija, no umjesto postignuća Rimac pri pogledu na taj auto vidi još puno posla koji je pred njim.

– Mi nemamo vremena gledati na naša postignuća, fokusirani smo na probleme. Vidimo samo milijun izazova koje moramo rješavati. Ja kad vidim taj auto, vidim samo koliko nas posla čeka da ispoštujemo obveze. Pitajte me za 4 do 5 godina, pa ću vam onda odgovoriti na pitanje ‘Jesmo li uspjeli?’

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post ‘DA NISAM OSTAO U HRVATSKOJ, NI 450 LJUDI KOJI RADE ZA MENE NE BI VIŠE BILI OVDJE’ Ispovijest Mate Rimca: ‘Jesam li uspio? Pitajte me za 4-5 godina’ appeared first on Hrdigg.

Europski parlament u utorak je raspravljao o rastu neofašističkog nasilja u Europi, a u žustroj debati češki zastupnik u tom je kontekstu spomenuo i Hrvatsku.

“Društvena polarizacija je pojačana. Razgovaramo samo s onima koji se slažu s nama i to potiče podjele u našem društvu”, istaknula je u Europskom parlamentu Vera Jourova, povjerenica Europske komisije za pravosuđe, zaštitu potrošača i ravnopravnost spolova.

Govoreći o rastu zločina iz mržnje u Europi osvrnula se na nedavna ubojstva migranata u talijanskoj Macerati, nasilnim prosvjedima u Chemnitzu, te rastu antisemitizma u državama poput Francuske, Velike Britanije i Njemačke.

Jourova je na plenarnoj sjednici parlamenta u Strasbourgu poručila kako europsko društvo treba pojačati borbu protiv ksenofobije i rasizma, no da treba govoriti i o uzrocima koji hrane rast mržnje, a to su strah, siromaštvo, nesigurnost i općenita zabrinutost građana.

Ustvrdila je kako tome doprinosi i loš odgovor Europe na migrantsku krizu, kao i teroristički napadi te tehnološka revolucija zbog koje “ljudi više ne razumiju svijet i zato traže više sigurnosti”.

Istaknula je kako Komisija predvodi borbu protiv govora mržnje na internetu i da ohrabruje države i tehnološku industriju da pojača svoje inicijative, pozvala je političare da izbjegavaju izjave koje stvaraju podjele, te medije da se opiru sadržaju koji širi mržnju.

Jourova je u završnoj riječi zaključila kako će se “nažalost o toj temi morati pričati i u budućnosti”.

Zastupnici su u raspravi upozorili kako je demokracija krhka i kako treba osuditi svako nasilje i mržnju te čuvati temelje Europske unije – toleranciju, slobodu govora ukoliko on ne poziva na nasilje te druga temeljna ljudska prava. Istaknuli su važnost jačanja kvalitetnijeg obrazovanja i osnaživanja medijske pismenosti.

Češki zastupnik Stanislav Polčak, pripadnik Europske pučke stranke, u raspravi se dotaknuo Hrvatske, spomenuvši veličanje ustaškog pokreta koje se “čak i pojavilo u izvještaju Vijeća Europe”.

“Mislim da snaga ekstremne desnice nije dovoljno jaka da ugrozi Europu, no ako demokratske stranke ne pronađu način”, opasnost bi mogla rasti, zaključio je Čeh, dodavši kako nasilje dolazi i s krajnje ljevice i da zagovara represivne mjere u borbi protiv tih pojava.

Rasprava je privukla i pripadnike ekstremne desnice, poput finskog Jussija Halla-ahoa, čelnika stranke Finci koji je upozorio da se treba govoriti i o nasilju ljevice i islamskog fundamentalizma.

Za riječ se javio i Mario Borghezio, član vladajuće talijanske Lige, koji je, među ostalim osuđen za podmetanje požara u napadu na migrante.

“Groteskno je čuti kako govorite o opasnosti fašizma toliko nakon kraja Drugog svjetskog rata i građanskih ratova, mora da je to frojdovska stvar”, rekao je talijanski ekstremist.

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post U RASPRAVI EUROPSKOG PARLAMENTA O DESNOM EKSTREMIZMU SPOMENUTA I HRVATSKA Češki zastupnik EPP-a govorio o veličanju ustaškog pokreta appeared first on Hrdigg.

Prošlog tjedna srpska javnost zabavljala se nadrealnim scenama s popularnog sajma u gradu Šapcu koji se tamo tradicionalno održava svake godine.

Mnoštvo pijanih ljudi, meso na svakom koraku, glazba koja nije za svačije uši, te polugole djevojke koje se nimalo ne bune kada ih vesela rulja navlači i poteže… Bile su to scene koje su zgrozile dobar dio srpske javnosti.

Najviše komentara, i to ne baš pohvalnih, dobila je jedna plesačica koja je u donjem rublju, sa smiješkom na licu, neumorno plesala s jednim pijanim gostom. Vremešni muškarac iskoristio je svaku priliku da polugolu djevojku dotakne po intimnim mjestima, ali ona se nije nimalo bunila. Nakon objave snimke ljudi su je častili svakakvim pogrdnim izrazima, ali najčešća riječ je bila ku***.

S obzirom da je ta snimka izazvala vrlo burne reakcije, novinari Telegrafa bacili su se u akciju i nakon nekoliko dana pronašli ženu sa snimke. Njezino ime je Maja Đukić, ima 30 godina, radi kao konobarica i iza sebe ima nestvarnu priču.

– Kad sam bila mlađa nisam imala pojma da će mi ovako izgledati život. Do 25. godine sam završila dva fakulteta, agronomski i ekonomiju. Pokušavala sam pet godina zaposliti se u struci, ali nisam uspjela. Na kraju sam otišla u kafić, što da radim…

OK, konobarenje u kafiću je jedno, ali ples u donjem rublju s hrpom pijanaca nešto drugo…

– Igrom slučaja, vlasnici kafića u kojem sam radila su držali i taj šator na sajmu. Ponudili su mi da plešem za 200 eura jednu noć i na kraju sam pristala. Novac mi je bio potreban – iskrena je Maja.

– Ja moram raditi, nemam izbora. Oko mene je kaos, a ja moram nekako živjeti, nitko me ne pita hoću li plesati pod šatorom ili neću. Prisiljena sam konobariti i plesati jer mi je otac odavno umro, brat mi zbog teške ozljede glave ne može raditi. Imam probleme i s majkom koja me svakog dana izbacuje iz kuće – dodaje Maja za Telegraf.

Na kraju Maja priznaje da su je komentari okoline i na društvenim mrežama jako pogodili.

– Plakala sam dok sam čitala komentare o sebi. Da sam htjela biti prostitutka, otišla bih u hotel i 200 eura zaradila u pet minuta. Ovako cijelu noć plešem za isti novac. To su besmislice – zaključila je Maja.

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post VIDEO: ‘GOVORE MI DA SAM KU***, A JA SAM ZAVRŠILA DVA FAKULTETA’ Tužna priča koja je Maju Đukić natjerala da polugola pleše pijancima u krilu appeared first on Hrdigg.

Drugi je dan suđenja učiteljici Eleanor Wilson iz engleskog Bristola koja je optužena da je prisilila svog učenika na seks u avionu dok su se vraćali sa školske ekskurzije u Africi, piše Mirror.

Osim samog učenika, pred sucem se pojavio njegov kolega iz razreda te ravnatelj škole, a pročitani su i e-mailovi upućeni Wilson u kojima je se ucjenjuje.

Kad je svjedočio navodno napadnuti dječak, posebnim platnom bio je onemogućen izravan kontakt njega i optužene.

Sudu je ispričao kako je nastavničin broj imao memoriran u svojem mobitelu pod imenom ‘Štrumfeta’ te kako je taj mobitel završio u policiji.

Još je jednom opisao kako je izgledao njihov odnos, kako su se zbližili tijekom ekskurzije i na koncu imali spolni odnos u toaletu aviona.

– Ona mi je spustila hlače i prvo me oralno zadovoljila. Rekla mi je da ne brinem o tome hoće li ostati trudna jer koristi kontracepciju.

Dječak je ispričao i da mu je Wilson navodno rekla da je njezin dečko okrutan prema njoj i da je zlostavlja.

Opisujući njihov kasniji odnos, rekao je da su se često viđali i odlazili na izlete, no da nije rekao svojim kolegama kakav je njihov odnos. Također, rekao je da mu je Wilson u jednom trenutku priznala da je trudna te da je dijete njegovo, ali da će abortirati. Kad mu je kasnije prepričavala kako je bilo, tvrdi dječak, učiteljica mu je rekla da je to iskustvo bilo gore nego je očekivala.

Odvjetnik obrane pitao ga je nije li sve to izmislio jer se zaljubio u učiteljicu, no dječak je rekao da su svi događaji stvarni. Odvjetnik ga je tada zamolio da opiše kako je izgledao taj seks s obzirom da su toaleti u avionu jako mali i teško da bi se tamo dvoje ljudi mogli posvetiti seksu.

Potom je na klupu za svjedoke doveden i njegov školski kolega koji je ispričao kako mu je tijekom čitavog leta bilo zlo pa je često išao na WC te da su mu Wison i opstali učitelji donosili vodu i pazili na njega.

– Jednom sam tako sam ošamućen izlazio iz toaleta i krajičkom oka vidio Wilson i mojeg kolegu. Činilo se kao da joj on sjedi u krilu.

Ravnatelj škole posvjedočio je da je Wilson, kad su joj prezentirali optužbe, bila šokirana te da je sve nijekala. Inače o njoj kaže da je vrlo vrijedna učiteljica te da se jako trudi oko učenika.

Na sudu su također pročitani i e-mailovi koje je Wilson dobivala a u kojima joj anonimni pošiljatelj prijeti da će svima reći o njezinom odnosu s učenikom ako ne bude imala seksualni odnos i s njim.

– Znam što si učinila i ljubomoran sam. I ja bih to volio raditi. Voljan sam zadržati ovu informaciju za sebe pod jednim uvjetom: seksaj se sa mnom.

Wilson mu je na to odgovorila da je lud.

Potom je pred suca izašla i sama Wilson te još jednom zanijekala ikakav neprimjeren odnos s učenikom. Rekla je da je nekoliko puta vozila dječaka kući te da ima njegov broj telefona iz čisto pedagoških razloga.

Rekla je i da je razgovarala s njegovim ocem koji je, kao i mnogi drugi, čuo glasine o njoj i svojem sinu.

Priznala je i da je bila trudna, no ne s učenikom već sa svojim dugogodišnjim partnerom, a kako nije osjećala da je pravo vrijeme za dijete odlučila je abortirati za što je od škole dobila nekoliko slobodnih dana.

Suđenje se nastavlja.

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post U MOBITELU SAM JE MEMORIRAO KAO ŠTRUMFETU, A U AVIONU ME PRVO ORALNO ZADOVOLJILA Učenik o odnosu s učiteljicom za koju kaže da ga je prisilila na seks appeared first on Hrdigg.

Žena koju je upoznao tek ove godine koštala ga je 20 milijuna dolara.

Claire Boucher, poznatija pod scenskim imenom Grimes, kanadska je konceptualna umjetnica s kojom je problematični milijarder Elon Musk službeno objavio vezu u svibnju. Njihovu se vezu moglo pratiti na društvenim mrežama, na kojima su oboje vrlo aktivni, ne samo putem fotografija u kojima su mogli prikazivati samo površne i dobro filtrirane trenutke.

Priznanje

No, Grimes je zasad najpoznatija kao femme fatale za Elona Muska. Naime, investitor je priznao da je ona upetljana u skandal koji ga je gotovo koštao direktorskog mjesta u Tesli. Bio je to posljednji u nizu gafova koji muče Muska. Međutim, ovaj je bio najozbiljniji. Naime, Musk je na Twitteru nedavno objavio da povlači svojega proizvođača električnih automobila Teslu s burze te da će ponuditi 420 dolara po dionici. “Sredstva osigurana”, napisao je Musk te izazvao lančanu reakciju u financijskom svijetu.

No, ne samo da se uskoro saznalo da je Musk lagao da postoje sredstva za reotkup Teslinih dionica, nego se i otkrilo da je jedan od razloga neobične i nesmotrene objave bila upravo Grimes.

Naime, u dokumentima američkog SEC-a, tijela koje se bavi zaštitom investitora i koje je zbog lažnih objava tužilo Muska, navodi se da je Musk izračunao i namjerno zaokružio cijenu dionice na 420 dolara jer je “mislio da će to biti smiješno njegovoj djevojci”. Naime, 420 je simboličan broj u kulturi pušača kanabisa, kojoj je sklon i Musk. “420” jedan je od termina koji označavaju uživanje marihuane. Značajan je i datum 20. travnja jer to je dan proslave kontrakulture koji se često koristi ne samo za proslavu uživanja u marihuani, nego i za prosvjede kojima se traži legalizacija te lake droge.

Zbog Muskove odluke da se tako poigra investitorima ovih je dana kažnjen iako se izvukao nagodivši se na sudu. SEC je objavio da je Musk pristao isplatiti 20 milijuna dolara kazne zbog kaosa koji je izazvao šireći lažne informacije internetom. Musk je ostao izvršni direktor Tesle, ali mora napustiti položaj predsjednika uprave. A žena zbog koje je to učinio pokazuje se kao prolazna, ali skupa avantura.

Grimes se razlikuje od dosadašnjih ljubavi vlasnika tvrtki SpaceX i Tesla. Dosad je dvaput rastavljeni 47-godišnji otac šestero djece izlazio s prominentnim i vrlo uspješnim ženama. Grimes je, iako članica estrade – glazbenica i producentica, pravu slavu stekla vezom s Muskom. Moglo bi se reći da su društvene mreže obilježile njihovu vezu. Ondje su se za početak i upoznali, međusobno si ostavljajući poruke, a bilo je jasno da dijele smisao za humor i fascinaciju umjetnom inteligencijom. U javnosti su se prvi put pojavili na gala večeri u Metropolitanu, što je tradicionalni event koji u slavnom njujorškom muzeju svake godine priređuje časopis Vogue.

Instagram

Instagram

Grimes

Tajna veza

Tabloidi su najavili da će se par pojaviti na događaju, navodeći da se tajno viđa “već nekoliko tjedana”. Navodno je Grimes privukla Muskovu pažnju komentarom vlastite pjesme na Twitteru nakon čega joj se bogati investitor javio privatnom porukom. Osim u stvarnosti, nastavilo se njihovo druženje i u cyber svijetu. U medijima su završile objave u kojima je Grimes branila Muska na Twitteru.

Međutim, te su objave danas izbrisane, što pokazuje da je njihova veza, ako još traje, u krizi. Između ostalog, Grimes je branila dečka kad se našao na udaru zbog sindikata. Tvrdila je da Musk nikad nije pokušao zaustaviti stvaranje sindikata u Tesli za razliku od tvrdnji medija. Čak je izjavila da je Musk poticao stvaranje sindikata.

Talent

Branila ga je i u srpnju kad je otkriveno da je uplatio donaciju američkim republikancima. “Svaka kompanija koja se bavi tim biznisom mora donirati republikancima kako bi radila. To je cijena za poslovanje u Americi i to rade svi. Elon mnogo više, apsurdno više, donira za zaštitu prirode”, poručila je tada Grimes. Grimes, odnosno Claire Boucher odrasla je u Vancouveru gdje je pohađala školu primijenjene umjetnosti, a potom je upisala Sveučilište McGill u Montrealu gdje se okrenula glazbi.

Nakon što ju je prijatelj zamolio da otpjeva prateće vokale u njegovu bendu, shvatila je da je talentirana. Počela je snimati glazbu. Objavila je 2010. prvi album na kaseti “Geidi Primes”, a potom drugi nazvan “Halfaxa”. Napustila je fakultet i otišla na turneju sa švedskom pop senzacijom Lykke Li.

Dvije godine kasnije potpisala je ugovor za britanskog indie izdavača i objavila album “Vision”, kojim se napokon probila na glazbenu scenu. “Vision” je osvojio nagradu Juno za album godine u kategoriji elektroničke glazbe, a časopis Pitchfork njezinu je pjesmu “Oblivion” nazvao “najboljom dosadašnjom pjesmom desetljeća”. Četvrti studijski album “Art Angels” objavila je krajem 2015. .Single “Flesh without Blood” s tog albuma govori o liku kojeg je sama izmislila, Rococo Basilisk, osuđenoj da je zauvijek proganja umjetna inteligencija, no koja istodobno “podsjeća na Mariju Antoanetu”, objasnila je u intervjuu za Fuse Grimes, zasad najskuplja avantura vlasnika Tesle.

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post FATALNA UMJETNICA KOJA JE ZALUDJELA PROBLEMATIČNOG MILIJARDERA Zbog nje je objavio lažni tvit. I sad mora platiti 20 milijuna dolara kazne appeared first on Hrdigg.

U vrijeme kada se na obali ponovno intenzivno gradi, podižu se nove kuće za odmor, preuređuju stare vikendice, a obiteljske kuće prenamjenjuju za turizam, činilo nam se važno progovoriti o kompleksnoj temi – kako graditi na našem dijelu Mediterana?

Nekoliko je osnovnih principa koje bismo za ovu priliku mogli nazvati zlatnim savjetima – vanjski prostori gotovo su jednako važni kao unutarnji, ne zaboraviti pritom na sunce, gledati gdje su sjene, koristiti pergole… Poželjno je sagledati i osjetiti okruženje u kojem se gradi, dakle što je oko budućeg objekta i kako se tome prilagoditi, a pritom unijeti i nešto novo. Ne zaboraviti da su kuće za odmor uglavnom kuće za boravak u prirodi.

“Minimalizam zatvorenog prostora i dobro osmišljen prostor za boravak na otvorenom s dobrim fokusom na okoliš, elementi su koji ne moraju puno koštati da bi bili kvalitetni”, kaže Davor Mateković, direktor studija Proarh i jedan od arhitekata s kojima smo razgovarali o temi gradnje kuća za odmor na Jadranu.

Međutim, pokazalo se da je to nezahvalna tema. Budućim investitorima i struci nezahvalno je nametati prevelika pravila i ubijati kreativnost te donositi neke unificirane regule i davati čarobne recepte za mediteransku gradnju. Zato vam radije donosimo neke primjere realizacija na obali koje smatramo kvalitetnima prvenstveno u odnosu na okružje u kojem su sagrađeni ili uređeni. Primjeri su to nove gradnje u gusto izgrađenim mediteranskim sredinama, novogradnje na osami, obnova u području pod zaštitom UNESCO-a te zamjenske suvremene gradnje na mjestu starih kuća.

Foto: Damir Fabijanić

U svemu nas je mučilo i pitanje je li baš idealno, kako mnogi to na obali danas rade, kopiranje gradnje iz naših davnina. Arhitekt Nikola Popić na to je pitanje odgovorio poslavši nam tekst iz 1931. godine, u kojem svećenik i povjesničar don Frane Bulić izvanredno precizno odgovara na našu temu.

“Naši gradovi na moru jedrim stilom i plastičnom besjedom svojih spomenika zovu nas da ih budno čuvamo i milujemo. Oni zaslužuju našu ljubav, jer svaki njihov detalj stvoren je za sebe i ima svoj originalni, slikoviti karakter”, zapisao je don Frane Bulić.

Foto: Miljenko Bernfest

A potom daje i mišljenje kako graditi u osjetljivom okruženju.

“Naša generacija ne treba da servilno bude poslušna starim estetikama, ali mora znati da po primjeru naših starih bogomdanih majstora i umjetnika gradi umjetnička djela, da iz građevina prošlih vjekova osjeti duh, tradiciju i bit, a to je dostatno za stvaranje jedne naše narodne arhitekture”, smatrao je don Frane Bulić još davne 1931. godine. Jednostavno, to bi značilo – poštuj i njeguj starinu, kod novog ne kopiraj staro, ali sačuvaj duh i tradiciju. Arhitekta Nikolu Popića, koji govori o gradnji na istočnoj obali Jadrana, pitamo kako se on u svojim suvremenim projektima referirao na mediteransko okruženje? I što je ono lokalno u njima?

“Geometrijska strogost forme, njezina kristalna jasnoća i jednostavnost, sažetost materijala, odnos prema suncu, arhitektura bez suvišnog detalja”, odgovara Popić.

Foto: Jasenko Rasol

Arhitektica Iva Letilović kaže da je glavno pravilo koje bi se trebalo poštovati – kontekst, bilo da je riječ o kontekstu podneblja, neposrednom kontekstu lokacije, ali i kontekstu vremena u kojem kuća nastaje. Gradnja u mediteranskom bazenu (okruženju), smatra arhitekt Davor Bušnja, gotovo je uvijek svojevrsna interpolacija, jer bogato nasljeđe i prirodni okoliš snažno utječu na pristup i obvezuju arhitekta sa svojom šarolikom lepezom referenci i provjerenih obrazaca.

“U našem slučaju interpretacija mediteranskog nije išla u doslovnost kamena i kupa kanalica, kako se inače voli etiketirati dalmatinska gradnja. Uzeli smo kulturne, inženjerske i arhitektonske vrijednosti te ih provukli kroz našu kreativnu prizmu u skladu s današnjim tehnološkim dostignućima. Pasivna kuća, suhozidi i terasiranje elementi su koje oživljavamo kroz suvremeni izričaj”, kaže arhitekt Davor Mateković.

Damir Fabijanić

ISSA MEGARON Skrivena u brdu na Visu

Raspravljamo dalje kako graditi suvremene obiteljske ili kuće za odmor na Jadranu. Kako tome najbolje pristupiti kao arhitekt, pa i kao investitor?

“Nema univerzalnog recepta za gradnju; svemu se mora pristupiti otvorenog uma, upiti karakter prostora i uvažiti želje investitora kako bi se dobio optimalan rezultat, za sve uključene; arhitekta, investitora i zajednicu. Svaki klimatski i kulturološki krug određuju neki zajednički elementi, ali njima se ne smije pristupiti s namjerom repliciranja i doslovnosti. Naravno da se može biti suvremen i lokalan, jedno ne isključuje drugo, nego mora sintetizirati oba elementa”, odgovara Mateković.

Kuća, dodaje Mateković, može imati tradicionalne elemente, ali mora biti suvremena u svojem karakteru, inače postaje banalna u svojoj tradicionalnosti. Logiku tradicionalne gradnje, kaže Iva Letilović, može se reinterpretirati u suvremenom obliku, ali ne oponašanjem. “Doslovno preuzimanje starih estetika put je prema projektantskom samoubojstvu. Ne može se napraviti ‘staru kuću’. Usput, tradicionalni su pokrov kamene ploče, a ne kupa kanalica”, naglašava Nikola Popić.

Foto: Davor Bušnja

Zanimalo nas je i što je ovdje u starije doba bilo obilježje gradnje?

“Kamen je bio najjeftiniji materijal. Kuće su bile jednostavne, kristalno jasnih, racionalnih formi, proizašlih iz logike materijala u kojima su građene, uglavnom bez potrebe za isticanjem. Zaštita od sunca bila je presudna u oblikovanju. Jednako je vrijedan bio vanjski prostor u kojem se boravi pola godine. Nije bilo prostora za ostvarenje ‘milijunaških trauma’, kako bi rekao profesor Šegvić”, odgovara Popić.

Vikendice iz 60-tih i 70-tih godina bile su znatno manjih dimenzija od današnjih kuća za odmor. Koristila ih je uglavnom jedna obitelj. Ono što je nekoć bila vikendica i kuća za odmor, danas teže prolazi za najam turistima. Sad se traži udobnost, luksuz i više sadržaja, prvenstveno bazeni. Današnje kuće za odmor uglavnom se grade za iznajmljivanje.

“Znakovito je da termin vikendica pomalo iščezava iz upotrebe, a s njime iščezava i sve ono što je tipologiju vikendice razlikovalo od tipologije obiteljske kuće i današnje tipologije kuće za odmor. Vikendice su bile gotovo isključivo skloništa od loših vremenskih prilika, namijenjene za povremeni boravak njihovih vlasnika, skromnih dimenzija. Arhitektura vikendice jest uglavnom arhitektura bez arhitekata”, objašnjava Iva Letilović.

Nova tipologija kuća za odmor uglavnom, dodaje ona, više nije namijenjena isključivo vlasniku, nego je istovremeno i turistički objekt.

“To su kuće skrojene po zakonitostima turizma i tržišta kao pomalo dekadentan prostor dokolice i uživanja, sa standardom koji daleko nadmašuje standard prosječne obiteljske kuće. Iako projektirane s ciljem da budu unikatne, zahvaljujući društvenim mrežama i globalnim trendovima koje treba slijediti, i kuće i pripadajući im interijeri, baš poput mode, počinju izgledati isto: ne grade se više nakaradne kuće s balustradama, ali je isto tako teško vidjeti jako dobru arhitekturu”, smatra Letilović.

Mnoge novoobnovljene stare kamene kuće, dodaje ona, postaju neki čudnovati hibrid tradicionalne seoske forme i načina života koji je postojeću okaminu napunio instalacijskom infrastrukturom prenesenu iz suvremenih urbanih sredina.

Foto: Boris Cvjetanović

Arhitekt Davor Bušnja naglašava da suštinski ne postoji razlika između tradicionalne i suvremene arhitekture, postoji samo loša i dobra arhitektura. “Reprodukcija stilskih tradicionalnih oblika i materijala jednako je loša arhitektura kao i nekritičko kopiranje suvremene arhitekture s raznih portala i iz magazina”, kaže Bušnja.

Foto: Davor Bušnja

Za kraj, pitamo što napraviti prilikom gradnje na osami?

“Gradnja u neizgrađenom okolišu uvjetovana je odnosom s posrednim i neposrednim krajolikom. Slično kao i kod intervencija u urbanom kontekstu, u ovom slučaju projekt, pak, mora dobro komunicirati sa zatečenim prirodnim karakteristikama okruženja kao što su topografija, vizure, klima, zelenilo i slično” – zaključuje Bušnja.

Primjer 1.

Jednostavnost koja se ne nameće okolici

Mala kuća za uglavnom ljetni boravak, s jednako važnim unutarnjim i vanjskim prostorima. Kameni je zid od specifičnog, bolskog kamena, koji se ne može kupiti u kamenolomu  

Na malenoj parceli na predjelu Benačica u Bolu na Braču, oko koje su već izgrađene kuće, primjerenih i neprimjerenih volumena, trebalo je sagraditi malu kuću za uglavnom ljetni boravak, s jednako važnim unutrašnjim i vanjskim prostorima. Rješenje je bilo aktivirati čitavu parcelu kao jednu kuću, ostaviti prostor za parkiranje u sjevernom dijelu, a u preostalom dijelu parcelu ograditi kamenim zidovima do visine prizemlja, unutar kojih će se organizirati niz unutrašnjih i vanjskih prostorija u kojima se može ugodno boraviti veći dio godine.

Foto: Miljenko Berfest

Foto: Miljenko Berfest

Foto: Miljenko Berfest

Kameni zid je od specifičnog, bolskog kamena, obala, koji se ne može kupiti u kamenolomu nego ga se nađe prilikom iskopa, a njime su se u Bolu oduvijek gradili ogradni zidovi. Na tako postavljene zidove oslanja se kompaktni kubus kata, koji prostoru prizemlja daje udobnu sjenu i pušta sunca koliko je potrebno. Način na koji se izražava svjetlost podneblja u ovoj kući proizašao je iz posebno postavljenih jednostavnih gradivnih elemenata. Dnevni boravak u prizemlju vezan je na tri dvora preko kojih se produžuje do rubova parcele; istočni-ulazni, zapadni-intimni i južni s redom stabala koja prelaze i na zapadni dvor te pergolom koja prelazi i na istočni dvor. Površina parcele iznosi 308 kvadrata.

Foto: Miljenko Bernfest

Foto: Miljenko Berfest

Foto: Miljenko Berfest

Foto: Miljenko Berfest

Foto: Miljenko Berfest

Foto: Miljenko Berfest

Foto: Miljenko Berfest

Foto: Miljenko Berfest

Primjer 2.

Reinterpretacija graditeljskog naslijeđa

Na ovoj lokaciji arhitekti su se suočili s malom tlocrtnom površinom te se upravo tradicionalna dispozicija prostora kuće pokazala opravdanom i savršeno funkcionalnom

Kamena kuća u Lukovom Šugarju u svojoj biti interpretira maksimu “manje je više”. Skučena parcela u zbijenoj matrici divlje “vikend” izgradnje, samo na nekoliko koraka od morske obale, investitoru je neizbježno ljetno odredište.

Mala površina parcele uvjetovala je da položaj novog objekta bude na minimalnim odmacima i paralelno s granicama parcele kako bi se dobila maksimalna korisna površina. Tlocrtni oblik uvjetovali su i želja za otvaranje pogleda prema moru, očuvanje postojećeg stabla pittosporuma, formiranje terase u parteru i odvajanje od najbližih susjeda. Kako bi se zadovoljile potrebe korisnika, prostorije su smještene na tri etaže.

Foto: Damir Fabijanić

Foto: Damir Fabijanić

Foto: Damir Fabijanić

Foto: Damir Fabijanić

Foto: Damir Fabijanić

Položaj kuće blizu mora, i to na području poznatom po ekstremnim naletima bure, zahtijevao je oblikovanje koje bi odgovaralo podneblju i specifičnostima lokacije – velika koncentracija soli, visoke temperature ljeti, jaki udari vjetra. Kuća se realizira kao kompaktni, zatvoreni poliedar, čvrsti volumen obložen sa svih strana jednakim materijalom – kamenom, kao autentičnim materijalom najpogodnijim za održavanje.

Foto: Damir Fabijanić

Foto: Damir Fabijanić

Uz sve te zadatosti savršeno se uklopila ideja tradicijske dispozicije prostora i autohtonih materijala. Tradicionalno su se kuće sastojale od ćemera – poluukopane, skučene konobe sa spremištem, kužinom i spavaćim prostorijama. Na ovoj lokaciji arhitekti su se suočili s malom tlocrtnom površinom i upravo se ta tradicionalna dispozicija pokazala opravdanom i savršeno funkcionalnom. Tako i ova kamena kuća ima svoj poluukopani ćemer – konobu s ognjištem, kat s kužinom i boravkom te na najvišoj etaži spavaći dio. Ova je kuća u više svojih elemenata hommage tradiciji, a reinterpretacija graditeljskog nasljeđa dokaz je da asketski prostor može biti bogat i životan.

Foto: Damir Fabijanić

Foto: Damir Fabijanić

Foto: Damir Fabijanić

Krov tradicijske dalmatinske kuće starohrvatske arhitekture pokriven je kamenim pločama, koje su se vadile iz posebnih kava – malih kamenoloma, i već su same po sebi, svojim oblikom i debljinom, bile spremne za ugradnju na drveno krovište. Poslije se one više obrađuju i ujednačuju radi lakšeg slaganja te zalijevaju vapnom. Bruto površina kuće iznosi 150,8 kvadrata.

Primjer 3.

Suvremena dalmatinska kuća na otoku Braču

Nisko prizemlje sadrži dnevni boravak uz bazen, koji je kao ideja došao naknadno, tijekom gradnje, i dvije spavaće sobe s kupaonicama. Neto površina iznosi 230 četvornih metara

Kuća za odmor sastoji se od niskog i visokog prizemlja, u kojem je u dva smjera položen dnevni boravak sa spavaćom sobom i malom skrivenom terasom. Drugi smjer dnevnog boravka naglašen je dvorom i terasom u smjeru okomitom na morsku obalu i jednostrešnim krovom koji dijelom natkriva dvor i dnevni boravak.

Foto: Boris Cvjetanović

Foto: Boris Cvjetanović

Foto: Boris Cvjetanović

Foto: Boris Cvjetanović

Foto: Boris Cvjetanović

Foto: Boris Cvjetanović

Foto: Boris Cvjetanović

Nisko prizemlje sadržava dnevni boravak uz bazen, koji je kao ideja došao naknadno, tijekom gradnje, i dvije spavaće sobe s kupaonicama.

Foto: Boris Cvjetanović

Foto: Boris Cvjetanović

Foto: Boris Cvjetanović

Otvori kuhinje, boravka i spavaće sobe kadriraju pejzaž kroz male otvore unutar zatvorenog volumena gornje etaže, a donja je etaža potpuno rastvorena i zaštićena od sunca podiznim preklopnim griljama. Neto površina zatvorenog i natkrivenog dijela iznosi 230 m².

Primjer 4.

Unutar zaštićene spomeničke cjeline

Rekonstrukcijom je zadržana trodijelna podjela prostora  tlocrtno, što je tradicionalna osnova koja je prisutna u povijesnoj stambenoj arhitekturi Dubrovačke Republike. Obnova je izvedena u suradnji s konzervatorima

Ugrađena kuća u staroj gradskoj jezgri Dubrovnika rekonstrukcija je unutar zaštićene spomeničke cjeline pod zaštitom UNESCO-a te podrazumijeva intervenciju uz strogo zadržavanje postojećih gabarita. Rekonstrukcijom je cilj bio zadržati trodijelnu podjelu prostora tlocrtno, što je tradicionalna osnova koja je prisutna u povijesnoj stambenoj arhitekturi Dubrovačke Republike. Istovremeno uz zadržavanje tlocrtne podjele, prostor je maksimalno povezan po vertikali uporabom laganog čeličnog stubišta. Veličina kuće iznosi 220 kvadrata.

Foto: Davor Bušnja

Foto: Davor Bušnja

Foto: Davor Bušnja

Foto: Davor Bušnja

Foto: Davor Bušnja

Foto: Davor Bušnja

Foto: Davor Bušnja

Primjer 5.

S respektom prema krajoliku

Uporaba i interpretacija prostornih elemenata karakterističnih za Mediteran: visoki ogradni zid, vanjski komin, ulazni dvor, vrtni paviljon i odrina s vanjskom blagovaonicom

Kuća na Pelješcu smještena je u malenom zaseoku okruženom netaknutim pelješkim prirodnim krajolikom. Ambicija arhitekata bila je projektom zadržati neometane vizure prema pejzažu, ali istovremeno postići osjećaj zaštićenosti unutar kompleksa te organizirati različite ugodne i intimne vanjske prostore. Taj zahtjevan i kontradiktoran zadatak postignut je uporabom i interpretacijom prostornih elemenata karakterističnih za mediteransko podneblje: visoki ogradni zid, vanjski komin, ulazni dvor, vrtni paviljon i odrina s vanjskom blagovaonicom. Veličina kuće iznosi bruto 153 kvadrata, a parcele 3800 kvadrata.

Foto: Davor Bušnja

Foto: Davor Bušnja

Ruševna i napuštena agrarno-stambena cjelina u pelješkom zaseoku Konštari postaje mjesto za ladanje i odmor. Opsežnom rekonstrukcijom zadrana je karakteristična kompozicija triju postojećih volumena. Primarni prostorno-konstitutivni element sklopa je ogradni kameni zid koji, sukladno tradicionalnom morfološkom obrascu dalmatinskih naselja, preuzima dvojaku ulogu: definira kultivirani prostor i izdvaja ga iz krajolika i istodobno povezuje gradbene elemente i različite prostorne sekvence u samodostatnu cjelinu.

Foto: Davor Bušnja

Foto: Davor Bušnja

Foto: Davor Bušnja

Foto: Davor Bušnja

Primjer 6.

SF špilja za ljubitelje suvremene arhitekture

Potpuno nepostojanje infrastrukture i općenita nepristupačnost nametnuli su samoodrživost kao najbolju opciju. Koristi se pasivno hlađenje i ventilacija, iskorištava kišnica, ima solarne panele i slično

Issa Megaron nastaje kao ispitivanje konteksta granica lokacije, na parceli koja se na prvu čita kao tabula rasa, prazna ploča. Jedan takav netaknuti biotop s jasnim tradicijskim graditeljskim nasljeđem nametnuo je bioklimatski orijentirano projektiranje s naglaskom na valorizaciju arhitektonske baštine.

Foto: Damir Fabijanić

Foto: Damir Fabijanić

Foto: Damir Fabijanić

Foto: Damir Fabijanić

Foto: Damir Fabijanić

S obzirom na to da je “loci” zapravo Mediteran, kuća je koncipirana po sustavu Sokratova megarona, reinterpretirajući suhozid i stvarajući novu ruralnu, man-made topografiju. Potpuno nepostojanje infrastrukture i općenita nepristupačnost nameću samoodrživost kao najbolju opciju. Pasivno hlađenje i ventilacija, iskorištavanje kišnice, solarni paneli i drugi elaborirani načini iskorištavanja prirodnih resursa omogućuju funkcioniranje objekta kao mjesta za život i rad.

Foto: Damir Fabijanić

Foto: Damir Fabijanić

Foto: Damir Fabijanić

Foto: Damir Fabijanić

Foto: Damir Fabijanić

Boravišni prostori formirani su kao artificijelna spilja, izdubljena kao sjećanje na sklonište, primitivni zaklon. Autohtoni kameni suhozid reinterpretiran je kroz armiranobetonske zidove, čime se naglašava suvremenost, a oni postaju jedini element pročelja, osim staklenih stijena u dubini. Kamen je postavljen samo kao detalj, sporadično, kao reminiscencija na tradiciju. Potezi suhozida formiraju funkcionalne zone, ne samo u službi zatvorenih prostora, nego i otvorenih terasa, platoa, agrarnih površina,…

Foto: Miljenko Bernfest

Peta je fasada viški ambijent, zatečeni biotop, gdje kuća postaje nevidljiva u topografiji koja se zapravo ne mijenja. Bruto površina kuće iznosi 485 kvadrata.

Primjer 7.

Kuća na Silbi i pet kućica u njenom dvoru

Projekt u dvije faze. U prvoj su osigurani sadržaji koji su postojeću kuću osposobili za ljetno korištenje, pet kućica u kojima su sadržaji kao što su perilica i spremište, a potom je stara kuća zamijenjena novom

Kuća na Silbi smještena je na vrlo maloj parceli, od svega dvjestotinjak četvornih metara, u starom dijelu naselja otoka, koji karakterizira gusta organska gradnja. Parcela, zapravo dvor, omeđena je visokim zidovima i susjednim kućama, koje prisvajaju djelić njezine intime. U potpuno istim gabaritima na mjestu današnje, nalazila se stara kuća. Zatečena stara mediteranska kuća nekad je bila dio stambenog kompleksa, a njezinim izdvajanjem iz cjeline ona ostaje bez kupaonice, sanitarnog čvora, kuhinje, gusterne i septičke jame.

Foto: Igor Pedišić

Foto: Jasenko Rasol

Foto: Jasenko Rasol

Foto: Jasenko Rasol

Projekt se realizirao u dvije faze. Prvom su osigurani sadržaji koji bi postojeću kuću osposobili za ljetno korištenje. Pet kućica tlocrtnih dimenzija 1 x 1,5 m izgrađenih u dvoru zapravo je ponavljanje već gotovo arhetipskog principa gradnje na ovim prostorima: princip koji servisnim i strogo utilitarnim sadržajima nemilice izgrađuje, dograđuje, prigrađuje dvorišni prostor. U ovom slučaju, niz identičnih betonskih volumena multipliciran je u pravilnom ritmu. Svaka kućica zasebno udomljuje po jedan “nereprezentativan” sadržaj, kao što je roštilj, prostor za hidrofor, perilicu za rublje i bojler, sanitarni čvor, tuš i spremište za alat, a sve one zajedno oduzimaju dominaciju kući kojoj ovo dvorište ne pripada, istovremeno poštujući dosjelo pravo njezinih otvora.

Foto: Jasenko Rasol

U drugoj je fazi stara kuća zamijenjena novom. Projekt nove kuće u potpunosti poštuje tlocrtne gabarite svoje prethodnice te slijedi i obrise njezina volumena. Jedina je intervencija u nekadašnje gabarite utiskivanje u krov novog elementa, tradicionalnog silbenjanskog luminara koji je u ovom slučaju reinterpretiran, hipertrofiran i preoblikovan, ali poput nekadašnjih luminara, i ovaj pogledom želi uloviti komadić mora.

Foto: Jasenko Rasol

Foto: Jasenko Rasol

Foto: Jasenko Rasol

Foto: Jasenko Rasol

Foto: Jasenko Rasol

Foto: Miljenko Bernfest

U prizemlju, staklena stijena dijeli unutrašnji prostor kuće od vanjskog prostora dvora. Unutrašnji prostor prizemlja proširenje je dvora, natkriveni vanjski prostor.

Foto: Davor Mateković, Boris Cvjetanović, Miljenko Bernfest, Damir Fabijanić, Igor Pedišić, Davor Bušnja, Jasenko Rasol

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post Evo kako podići suvremenu kuću na obali appeared first on Hrdigg.

Prije koji mjesec objavljen je u američkim medijima jedan članak koji mi se dopao, prije svega zato što mi je potvrdio moja višegodišnja uvjerenja u vezi onih napornih tipkala za pješake. Znate ih: to su oni uređaji postavljeni na raskrižjima, posebno onim prometnijima, koje živčano pritišću užurbani pješaci, biciklisti i drugi prolaznici uvjereni kako će im udaranje po tom tasteru ubrzati prelazak preko ceste.

Ukratko, američki novinari ustvrdili su kako velik broj tipkala postavljenih diljem SAD-a funkcionira po principu placebo efekta – ljudi ih stišću misleći kako si ubrzavaju prelazak preko ceste, a u stvarnosti se ne događa ništa, osim što su sami sebe uvjerili da imaju neku vrstu kontrole nad onime što se događa u prometu.

Samo vi tipkajte

Situacija je nešto drugačija u Velikoj Britaniji, barem tako prenose iz BBC-a, čiji su novinari u razgovoru s gradskom tvrtkom Transport for London rekonstruirali kako tipkala funkcioniraju noću, kad će pritisak na taster u periodu između ponoći i sedam sati ujutro zaustaviti promet za automobile, dok danju on nema nikakav efekt.

A kakva je situacija u Zagrebu? Osobno nikad u životu nisam stiskala tipkala za pješake, uvjerena kako nemaju nikakvu funkciju, no iz Gradskog ureda za promet brzo me demantiraju.

Ukratko – kažu da rade svi, izuzev pojedinačnih kvarova koji se nakon dojave ili samostalnog uočavanja u najkraćem roku otklanjaju, a postavljeno ih je sve skupa 912 na 106 raskrižja za slijepe i slabovidne osobe te njih 904 na 165 raskrižja za “obične” pješake.

Za razliku od američkih i britanskih tipkala, iz Grada Zagreba odgovorno tvrde kako na nekim raskrižjima danas bez pritiskanja tipkala uopće nema pojave zelenoga svjetla za pješake, što znači da bez upotrebe tastera nije ni moguće prijeći preko ceste.

Kontrola prometa

“Sustav semafora prilično je kompliciran i on se s vremena na vrijeme na pojedinim raskrižjima reprogramira kako bi se što je više moguće prilagodio prometu. Ovdje je, osim potreba pješaka, potrebno uskladiti mnogo faktora – sudionika prometa, razdoblja kad se promet odvija kao i prometnih ciklusa – zbog čega je i način rada tipkala prilično kompliciran pa se ljudima ponekad čini da oni nemaju funkciju”, pojasnio nam je jedan dobro upućeni sugovornik.

Ukratko, na pojedinim raskrižjima pješaci bez tipkala praktično ne bi ni mogli ostvariti slobodan prelazak preko prometnice jer se zeleno svjetlo za pješake neće upaliti ako putem tipkala nismo dali znak za prelazak, a ovo pravilo vrijedi čak i u situacijama u kojima se ostvaruje prolazak automobila iz sporednog pravca, kod kojeg se inače u pravilu pali i zeleno svjetlo za pješake.

Stvar je tako postavljena jer je to, tvrde, optimalan način kontrole prometa: na glavnom prometnom pravcu zeleno će svjetlo za automobile svijetliti sve dok senzori ne “ulove” da su se automobili počeli nakupljati i na sporednim pravcima, a zeleno svjetlo za pješake palit će se tek pritiskom na taster.

Kolaps

Ipak, sigurnost u prometu nalaže da se zeleno svjetlo za pješake ne pali istog trenutka kad je pješak stisnuo tipkalo jer bi tako postavljeni sustav, logično, izazvao prometni kolaps i vrlo vjerojatno punio stranice crne kronike dnevnih novina.

“Na većini semaforiziranih raskrižja i pješačkih prijelaza u Zagrebu pješaci trebaju pritisnuti tipkalo kako bi ostvarili zeleni signal za slobodan prelazak prometnice te, s obzirom na trenutak u kojem pješak pritisne navedeno tipkalo, ovisi hoće li se zeleni signal namijenjen pješacima aktivirati u trenutnom ili tek u idućem ciklusu signalnog programa semaforskog uređaja”, stoji u odgovoru Gradskog ureda za promet koji potpisuje pročelnik Dinko Bilić.

Pokušali smo o tome doznati još neke detalje – tipa, koliko traje ciklus te do točno kojeg je trenutka potrebno pritisnuti tipkalo da bi se zeleno svjetlo što prije ostvarilo, no doznajemo kako su ciklusi različito postavljeni za različita raskrižja, ovisno o količini dnevnog i noćnog prometa, kao i dobu dana kad se on odvija.

Jedan od primjera raskrižja na kojem se glavni prometni pravac za automobile neće prekidati ako senzori ne uoče vozila na sporednim pravcima ili nema pritiska tipkala za pješake jest gotovo cijelom dužinom Maksimirske ulice koja je nedavno reprogramirana u smislu semaforskog sustava.

Kad ste u njoj, i još k tome pješak, vjerovali ili ne, bolje pritisnite tipkalo. Ili isprobajte možete li cestu prijeći – i bez njega.

Imate prijedlog za Veliku škrticu? Pišite na [email protected]

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post PRAVA ISTINA O TIPKALIMA ZA PJEŠAKE U Americi su utvrdili da te tastere ljudi pritišću bez veze, evo kakva je situacija u Zagrebu! appeared first on Hrdigg.

Inicijativa “Vratite magnoliju” u srijedu je postavljanjem transparenata “Totalna prevara” na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu iznova upozorila na, kako su rekli, neprihvatljivu devastaciju toga trga te nepoštivanje zakona i procedure pri uređivanju zaštićenih kulturnih dobara u Zagrebu.

U priopćenju koje su uputili u srijedu navečer istaknuli su kako je “uređenje“, odnosno devastacija Trga žrtava fašizma završila, i sada je potpuno jasno da će, poput Kvatrića, to biti još jedan mrtav trg kojega građani izbjegavaju.

“Ogoljen, sterilan i bez duše – tako danas izgleda ovaj trg, nekada jedan od najljepših u Zagrebu. Ravne staze koje nikuda ne vode, trg bez ijedne klupe i šarena svjetla uvreda su i Meštroviću i svim građanima Zagreba”, navedeno je.

Gotovo svaka intervencija na zagrebačkim trgovima i parkovima zadnjih godina bila je korak unazad, gdje se javni prostor zaobilaženjem procedure, lošim rješenjima i zagovaranjem netransparentnih, nejasnih interesa zapravo malo po malo oduzima građanima. Sve više građana ne pristaje na takvo upravljanje našim gradom i ne želi da se ovakve devastacije nastave na Krešimircu i u ulici Franje Račkog”, ustvrdila je inicijativa “Vratite magnoliju”.

Poručili su kako od odgovornih zahtijevaju ostavke i odgovornost, te poštivanje zakona i sudjelovanja javnosti i struke u budućim zahvatima u Zagrebu, posebno u najavljenom uređenju tzv. Pješačkog centra izvrsnosti. Traže i pokretanje programa sanacije te i drugih devastiranih lokacija u gradu. Pozvali su struku i stručne udruge da jasno i što glasnije ocijene tu devastaciju.

“U svakom uređenom europskom gradu nakon ovakve devastacije i tolikih nepravilnosti, gradonačelnik i odgovorne osobe podnijeli bi ostavku, a pravosudne institucije pokrenule bi hitnu i temeljitu istragu i sankcionirale sve odgovorne”, ocijenili su.

Traže ostavku gradonačelnika i pročelnika Gradskoga zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode i podsjećaju kako je protiv njih u okviru ove kampanje podnesena i kaznena prijava zbog zloporabe položaja i oštećenja zaštićenoga kulturnog dobra. Zato od odgovornih institucija zahtijevaju brzu i temeljitu istragu.

Podsjetili su kako već više od pola godine organiziraju protestna druženja srijedom u 18 sati na Trgu žrtava fašizma. Naveli su kako su njihova druženja počela kao reakcija na čupanje magnolija, ali su od tada problematizirala brojne druge elemente te devastacije.

Poslali su i brojne prijave svim nadležnim inspekcijama, zahtjeve za hitnom obustavom radova svim institucijama i organizirali izlaganja i tribine od kojih izdvajaju tribinu “Što je to Pješački centar izvrsnosti i kako se realizira njegova prva faza na Trgu žrtava fašizma?”.

Naveli su i kako je na njihov prijedlog organiziran zbor građana gradske četvrti Donji grad na kojemu je gotovo jednoglasno izglasan zaključak o hitnoj obustavi radova na Trgu žrtava fašizma, a na tome je trgu na njihov poticaj održana i otvorena sjednica Odbora za prostorno uređenje zagrebačke Gradske skupštine s uvidom u projektnu dokumentaciju, kao i okrugli stol za predstavnice i predstavnike klubova gradskih zastupnika gdje su građani čuli što se o toj devastaciji govorilo u Gradskoj skupštini i odborima.

Inicijativa “Vratite magnoliju”, koja vodi i aktivnu stranicu kampanje na Facebooku, poručila je kako završetak radova na Trgu žrtava fašizma ne znači gašenje njihove inicijative.

“Tijekom proteklih pola godine magnolija je postala simbol otpora devastaciji i ovakvom načinu upravljanja gradom i zato ćemo, u nekoj drugoj formi, i dalje nastaviti sa svojim aktivnostima, u prvom redu vezano uz ostale faze realizacije tzv. Pješačkog centra izvrsnosti, a onda i za druge javne prostore u Zagrebu”, istaknuli su.

Inicijativu Vratite magnoliju čine Hrvatsko društvo krajobraznih arhitekata, Inicijativa “A kad će park”, Pravo na grad, predstavnici arhitektonske struke, Sindikat biciklista, građanke i građani iz kvarta, Zelena akcija i 1POSTOZAGRAD. Podupiratelji Inicijative su Savica ZA Park, inicijativa Samoborček i inicijativa Spasimo potok Črnomerec te brojne građanke i građani Zagreba.

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post Pripadnici inicijative ‘Vratite magnoliju’ na Trgu žrtava fašizma razvili transparent ‘Totalna prevara’: ‘Trg je danas ogoljen, sterilan i bez duše’ appeared first on Hrdigg.

U Otvorenom Hrvatske televizije raspravljalo se o aktualnim aferama koje potresaju vladajuću stranku, odnosno kako je moguće da cure informacije iz policijskih istraga te kako će završiti afera SMS-ovi.

Je li ovo HDZ-ov unutarstranački rat ili obračun s paraobavještajnim podzemljem, tema je o kojoj su raspravljali HDZ-ov politički tajnik Lovro Kuščević, bivši ministar unutarnjih poslova i saborski zastupnik Vlaho Orepić, saborski zastupnik i politički tajnik stranke Neovisni za Hrvatsku Zlatko Hasanbegović, politički analitičar i nekadašnji strateg Mosta Ivica Relković, te nekadašnji načelnik Unutarnje kontrole MUP-a Željko Cvrtila.

Odmah na početku emisije voditelj Mislav Tonogal uputio je pitanje o političkoj sudbini zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića.

– Nisu ugodne ove informacije, ali pustimo da se prvo svi procesi završe. HDZ je stranka desnog centra i nema tu nikakvih krila. Nema šanse da mi koristimo institucije za unutarstranačke borbe. Ovo treba istražiti, kazao je Kuščević.

– Informacije su išle u dva dijela. Iskustvo uči kada se ide na probijanje istrage je da to ide s niže razine ljudi. To je prvi dio i to se događalo i ranije, ali je kontrola bila jača. Drugi smjer curi iz samog vrha MUP-a i Ravnateljstva policije. Bilo je i prije takvih situacija, ali, sjećam se, tada je i pokojni ministar Marijan Mlinarić išao na poligraf. Možda ne bi bilo loše da to napravi i gospodin Božinović. Problem je političkog kadroviranja bez kriterija i pravih natječaja. Nije to počelo s ovom vladom ili ministrom, ali nije ni prestalo. Svi su htjeli svoje ljude – i SDP i Most i HDZ. Zato informacije cure. Nitko nije prestao s tim neodrživim sustavom. Nema kriterija. Ne može se postaviti ravnatelj pa ga se nakon dva mjeseca smijeniti. To je raspašoj, smatra Cvrtila.

Odmah mu je replicirao Orepić.

– I u stručne komentare je ušao populizam, ne samo u politici. Mi imamo konkretnu situaciju da akteri koji su spomenuti nisu saslušani od strane PNUSKOKA-a. Zašto nisu saslušani Karamarko i Brkić? Moje je mišljenje da su imali zaštitinike. Očito je ambijent da imamo dominaciju izvanpolitičkih utjecaja. Moje je mišljenje da je Brkić u svemu tome. Ja sam od početka bio u konfliktu s Brkićem i Karamarkom. To je ogroman problem koji se mora riješiti, kazao je Orepić.

Za riječ se zatim javio Hasanbegović koji čitavu aferu smatra posljedicom izostanka lustracije.

– Ovo sve ima političku pozadinu jer nema sumnje da je sve tempirano. Ovdje je načelno priča o korumpiranom pravosudnom sustavu koji je, znam da će mi sada mnogi zamjeriti što to kažem, proizašao iz komunističke baštine. Trebamo jasno reći da je najodgovornija nesposobna, slaba i korumpirana politika koja je proizvela ovaj sustav i koja nije bila u stanju provesti lustraciju u pravosuđu. Sve te ustanove kadrovira politika, oni određuju državnog odvetnika i ostalo. Ovo je kokošarska politika samo zbog držanja vlasti. Jedino politika može to riješiti. Mene prozivaju kao organizatora prosvjeda u Vukovaru, ali da parafraziram premijera Plenkovića, baš su slatki kad to kažu jer znaju tko zapravo stoji iza toga. Žele skrenuti pozornost sa svoje nemoći. To su notorni populisti. Ja podupirem svaku artikulaciju opće nezadovoljnosti rješavanjem srpskih ratnih zločina i to je moja jedina veza, rekao je Hasanbegović.

– U ovoj emisiji sam svojedobno antifašizam nazvao floskulom, ali još veća floskula od toga su institucije koje moraju raditi svoj posao, dodao je Hasanbegović.

– Meni nije floskula da pravosuđe mora biti neovisno, nama je to postulat. Nismo mi nikakvi populisti, ponašamo se odgovorno i ne petljamo se u rad državnih institucija. Tko je vratio vojsku u Vukovar ili Pulu, odgovorio je Hasanbegoviću protupitanjem Kuščević.

– Puno toga je kod nas povezano, ali želim reći da dokument koji je objavio jedan hrvatski medij koji za sada nitko nije demantirao. Ne vjerujem da bismo ovdje sjedili da je riječ o falsifikatu. Brkić je rekao da je to laž. On bi trebao odmah podnijeti tužbu. Ovo je prijelomna afera. Ovo treba završiti sa stotinama otkaza u sustavu. Ovakve stvari, ako se ne riješe, tjeraju ljude iz zemlje. Mi nismo uštimali sat države. Ovo može biti i nemar, ali nije normalno što se događa. Očito ovo pokazuje da u sustavu ima ljudi koji nemaju tamo što tražiti. Nije to od jučer, opet prevladava negativna selekcija, mišljenja je Ivica Relković.

– Nema potrebe komplicirati. Najbitnije je vratiti državi dostojanstvo. Nema tu filozofije. Postoje propisi i tko ih ne zadovolji nema što tražiti u sustavu. Ne može tu ni istražno saborsko povjerenstvo ništa. Sve je jasno definirano. Brkić je sam produkt političkog kadroviranja i to treba mijenjati, uvjeren je Orepić, koji je Hasanbegoviću pritom poručio da antifašizam nije floskula, na što mu je ovaj odgovorio: – Ne morate odmah u predizbornu kampanju.

Za riječ se javio zatim Cvrtila.

– Kako to mislite mijenjati kada zakon o policiji koji se predlaže će nas vratiti deset godina unatrag? Možete staviti bilo koga, bez dana staža na visoke funkcije. Slažem se s gospodinom Hasanbegovićem da je politika ta koja to mora riješiti. Današnji ZKP je sabotaža sustava. Državno odvjetništvo je gospodar istrage trenutno, a oni o izvidima istrage ne znaju ništa. Pa njih su na policijskoj akademiji obučavali kako voditi policiju. A to je samo jedna od anomalija. Informacije cure zbog političkog kadroviranja i imate dvojno zapovijedanje MUP-om. To je velika mogućnost političkog utjecaja. Organizacija mora biti plitka. Ne može četrdreset ljudi znati što se radi na slučaju. Također, nema nadzora. Ni civilnog ni unutarnjeg, smatra Cvrtila.

– Neka Brkić tuži autora dokumenta. Nema ovdje nikakve elitne prostitucije, to je sve medijska konstrukcija, zapravo se radi o oboičnoj kokošarska poluuličnoj prostituciji za 200 eura. Predmet je predan Državnom odvjetništvu, a slučaj je riješio sud s nekim sitnim uvjetnim i novčanim kaznama. Iz nekog razloga taj slučaj je bio tajan i ekspresno je donesena presuda. Zašto? Pa da se sve zataška jer kad bismo vidjeli popis korisnika, raznih uglednika različitih provenijencija… To vam je velika koalicija prije velike koalicije prije nego li Plenković ode u svoje prirodno stanište – u briselske hodnike, u kojima je i proveo dvije trećine svog života, kazao je Hasanbegović.

Kuščević pak smatra da nije riječ o nikakvoj sprezi institucija i vlasti.

– Uvjeravam vas da ovdje nije riječ o eliminaciji Milijana Brkića. Da vladamo institucijama, pa valjda dokument ne bi ni izašao van, kazao je Kuščević koji nije ni za to da se pokrene saborska istraga jer je predmet već na sudu.

– Ima predivnih profesionalaca u MUP-u i pravosuđu, ali ti ljudi ne mogu doći na pozicije. Politika mora mijenjati zakone, organizaciju i glavnog državnog odvjetnika ohrabriti da bude još neovisniji, ali ne može on bez političkog sustava, zaključio je Cvrtila.

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post HASANBEGOVIĆ: Nije to elitna prostitucija, već kokošarska za 200 €, sve je posljedica izostanka lustracije KUŠČEVIĆ: Nema govora o eliminaciji Brkića appeared first on Hrdigg.

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post Sve više Amerikanaca protiv Kavanaugha appeared first on Hrdigg.

Molimo vlasti da ne prestanu s potragom za našom kćerkom Valerijom. Mi vjerujemo da je još živa, a u Bolu i Hrvatskoj ćemo ostati sve do trenutka dok je ne pronađemo. Ne znamo koliko bi to moglo potrajati, ali ostat ćemo tu dok je ne pronađemo.

Rekli su to novinarima Slobodne Dalmacije Martha Santos i Eduardo Valderrama Santos, roditelji nesretne Meksikanke Valerije Valderrama Santos, koja je u ponedjeljak 24. rujna oko 13 sati nestala u “podivljalom” moru bolskog akvatorija.

Oni su iz Meksika u Hrvatsku doletjeli prije nekoliko dana, uz veliku pomoć meksičke vlade, Marina Bosotine, meksičkog konzula u RH i Maje Viličić, rođene Splićanke, porijeklom s Bola, koja živi u Los Angelesu i koja je preko društvenih mreža stupila s njima u kontakt i bila pravi koordinator njihova putovanja u Hrvatsku.

Valerija i njezini roditelji telefonski su se čuli svaki dan, u bilo kojem kraju svijeta Valerija bila. Tako im je postalo sumnjivo kada se nisu čuli tog ponedjeljka, odnosno kada ih ona nije nazvala u Meksiko.

– Svaki dan smo se čuli s našom Valerijom. Ne postoji ni jedan dan a da se ona nije javila kući, uvijek smo s njome o svemu razgovarali. Zato smo se toliko zabrinuli kada se nije javila u ponedjeljak. Posljednji put smo razgovarali dan ranije, u nedjelju. Pitao sam je kako se osjeća i odgovorila je da joj ne može biti loše na tako lijepom mjestu kao što je Bol.

Mario Todorić / HANZA MEDIA

Valerijini roditelji (sasvim desno) stigli su u Hrvatsku prije nekoliko dana

Zaljubila se u Bol, Hrvatska je zemlja koja ju je vrlo dobro primila. Prije dolaska u Bol bila je u Zagrebu mjesec dana, a potom je došla u ovo predivno mjesto. Evo, 30. rujna trebala je otputovati na neke grčke otoke. Sve je bilo dogovoreno – kazuje otac Eduardo.

Vijest koja ih je “presjekla” javio im je Valerijin prijatelj Španjolac, s kojim je Valerija zajedno trenirala jedrenje na dasci.

– Da, obavijestio nas je taj mladić. Pomoć je odmah počela pristizati od Valerijinih prijatelja, ali i od ljudi koje do tada nismo poznavali i za koje nikada nismo čuli. Mnogi su suosjećali s nama, kao Maja Viličić, koja nas je kontaktirala preko društvenih mreža i pružila nam sve što je bilo potrebno za naš dolazak.

Njezina velikodušnost kao osobe prešla je i financijsku potporu. Cijelo vrijeme je bila uz nas. Bila je naš anđeo u ovom bolnom trenutku našeg života – pričaju Valerijini roditelji.

Roditelji su odgovorili i na upit kakva je Valerija kao osoba.

– Valeria je izvrsna kći. Ima 25 godina i nedavno je završila studij medicine. Imala je priliku raditi preko interneta, što joj je olakšavalo stalna putovanja, njezinu strastvenu aktivnost. Izuzetno je talentirana, odgovorna i nježna. Uživala je u prirodnim i mirnim mjestima. Voli more. Prakticirala je razne vrste sportova i voli učiti nove stvari.

Zbog toga je jedrila na dasci. Izvrsna je plivačica i biciklistica, a između ostalog prakticirala je kitesurf i paddle board. Tijekom jedne godine obavljala je spasilačku službu na plažama Tulum i Quintana Roo u Meksiku. Svakodnevno je plivala u moru i odlična je plivačica – kažu roditelji.

Martha i Eduardo vjeruju da je njihova Valeria još uvijek živa.

– Valeria je zdrava mlada žena, snažna, naviknuta na ostvarivanje svojih ciljeva. Uvijek je postizala ono što bi zacrtala s iznimnom predanošću i ustrajnošću. Ona je obučena sportašica. Sudjelovala je na nacionalnim atletskim prvenstvima.

Trenutno se bavi jogom i meditacijom, tako da posjeduje veliku samokontrolu. Zato se nadamo da je još uvijek živa, jer znamo njezinu upornost – ističu.

Svi su “skočili na noge” kada se nesreća u Bolu dogodila.

– Od prvog trenutka kada su nam donijeli bolnu vijest o nestanku naše kćeri, meksičke diplomatske službe, preko gospodina Marina Bosotine, provodile su odgovarajuće mjere spašavanja. Sigurni smo da su obavili cijeli svoj posao na vrlo profesionalan način, produžavajući čak i razdoblje traganja.

U Meksiku, iz Odjela za vanjske odnose pružili su nam izravnu potporu za obradu dokumenata potrebnih za žurni izlazak iz zemlje, a naše općinske vlasti su nam pružile financijsku potporu za kupnju karata. Istodobno smo surađivali s nekoliko ljudi iz Veleposlanstva Meksika u Mađarskoj. Potpora i podrška koju smo dobili ovdje u Bolu i na Braču nemjerljiva je i svi s kojima smo imali kontakt pomogli su nam – kazuje otac Eduardo.

Nije se bilo lako odlučiti za razgovor za novine, ali Martha i Eduardo su se na taj korak odlučili kako bi ljudima približili “lice” svoje Valerije, odnosno kako bi ljudima pojasnili kakva je ona osoba.

– Kao njezini roditelji vodimo ovaj razgovor kako bi što više ljudi upoznali s onim što se dogodilo. U slučaju da netko dođe u kontakt s našom Valerijom ili ima bilo kakav prijedlog koji bi povećao njezinu mogućnost da je živa, molimo da se javi. Naravno, htjeli bismo na kraju zahvaliti svim stanovnicima ovog lijepog mjesta koje nam je pružilo toliku potporu.

Posebnu zahvalu dajemo Markitu Marinkoviću, direktoru Turističke zajednice Bola, Krešimiru Okmažiću iz Bola i Gracieli Arroyo Nava, supruzi Marina Bosotine, koja nam je stalno “pri ruci”. Sada znamo zašto je naša draga kći bila tako sretna u Bolu – zaključuju Martha i Eduardo, piše Slobodna Dalmacija.

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post POTRESNA ISPOVIJEST RODITELJA NESTALE DJEVOJKE ‘Naša Valerija upravo je završila medicinu, a u Bol na Braču se zaljubila…’ appeared first on Hrdigg.

– Jedanput me ubio led, sto san kila leda na svojin leđima nosila u Makarsku. Sto kila čista leda. Otac mi je tija okinut komad leda, ali ja nisam dala. Modrulj je to bio, najboji led. Nisam mu dala da ga kida jer je bila šteta, pa sam taj komad sama nosila – crtica je, živa i upečatljiva, životne štorije Mare Bašković iz Velikog brda, najstarije živuće ledarke koja je pred 70 godina gotovo svaki dan s ocem odlazila u planinu, pomagala mu da se spusti u nekoliko desetaka metara duboku jamu, izvadi led i potom se vrati u grad, prodati taj led mesarima i ondašnjim hotelima, piše Slobodna Dalmacija.

Bilo je ljeta u kojima se za kilogram leda davalo pet dinara, ali nije svake godine, veli Mare Bašković, bio jednako cijenjen. Ova danas naizgled krhka Vrlobrđanka, čija vas snaga, kako tjelesna tako i mentalna, zapanjuje, nosila je led iz biokovskih ledenica u podnožje planine od svoje 15. godine. Kaže da su joj partizani zbog njene snage i stamena izgleda ukrali godinu dana. Pisali su da je rođena 1932. godine, a zapravo je rođena godinu poslije.

– Šta je meni bilo metit na rame i nosit. Nijedno mi muško nije bilo ravno u kopanju. Jaka sam bila i zvali su me Štandarac. Ukrali su mi godinu dana kako bi me mogli metit na prugu, da iđen u radnu akciju – kazuje Mare koja je zbog svoje golijatske snage skoro svaki dan na leđima nosila po 80 kilograma leda.

Ivo Ravlić / Hanza Media

Sve tamo do 1958. godine, kada je išla u Australiju, a ledari iz Velikog brda su i dalje otkopavali i nosili led, sve do trenutka kad su se počeli koristiti frižideri, što je bilo tek desetljeće poslije. Nameće se pitanje koju su težinu nosili muškarci kad je Mare zvana Štandarac mogla uprtit 100 kila.

– Muški nisu nosili. Oni bi uprtili na konja ili magare. Moj otac nije ima magare. Ja sam s njim odila i kad nije bilo nikog od drugih ledara, a puno puta smo išli sami nas dvoje – kazuje, kao najnormalniju stvar, 86-godišnja Vrlobrđanka.

Pitam je li to bilo pošteno, a ona se čudi takvom pitanju.

Nije bilo lako baviti se ledarstvom. Od kuće do ledenice, koja bi skrivala led na visini iznad 1300 metara, trebala su tri-četiri sata. Odlazilo se noću kako bi se vratilo natrag prije zore. Za spuštanje u jame trebalo je hrabrosti, snage i izdržljivosti jer se kvalitetan led mogao naći samo na većim dubinama, na 50 ili 60 metara. Ondje je najprije trebalo otkopati snijeg i mekši led, tako da se pravio tunel dok se ne bi doprlo do pravog leda. Budući da su temperature u jamama bile vrlo niske, nije se dugo moglo ostati u jami, pa su nakon 2-3 sata ledari davali znak onima vani da ih izvuku.

Ivo Ravlić / Hanza Media

Kad je led bio otkopan, ledari su ga skrivali od sunca i vrućine, čekajući mrak i ponovno se noću vraćali u Primorje, a drugi dan rano ujutro prodavali su led. Sve su to ledari po nekim “propisima” radili u grupama, no naša junakinja teta Mare znala je, kako rekosmo, počesto sama ići s ocem.

– Nazad su tribala dva-tri sata, niza žalo i brže. Opanke san nosila i nije jedan put bilo da san otukla gnjate od žice sa skala. Mi smo mećali tri para skala nistrmo u jamu, vezali bi ih jedne za druge, a one šta ih je drža ledar nisu bile vezane, nego samo one gori, pa se ljuljaju skale, sve se misliš kako ćeš poletit nistrmo. Jedan san jedini put ošla u jamu. I nikad više! Bose Bikićeva je išla doli ko ništa, ja ne – prisjeća se teta Mare.

Led se vrtio na kolu, na bucel se iznosilo. Potom bi se led stavio u torbu, a omotao bi se šušnjom od bukve. Šušanj je služio za vakumiranje leda, da se ne otopi dok stignu do obale. I sve je to teta Mare nosila na leđima, a na nogama je imala tek tanke opanke. Leđa je onda nisu boljela.

– Ali me bolu danas – smije se, dok sprema ručak.

Privatni album

Jede lešo već 12 godina, doktor joj tako savjetovao nakon zadnje operacije. Disciplinirana i snažna duha, kao i tijela, ona se toga drži i ne griješi. Najviše joj fali Biokovo, kamo ne može više ići zadnje četiri godine. Ljubav prema prkosnoj i tvrdoj planini, istovremeno prijatelju, majci, glavnom izvoru života u ona vremena, začela se tko zna kada, već u najranijem djetinjstvu. U osmoj je godini prvi put utekla na Biokovo jer je bila ljuta i tužna. Nije znala razliku između D i B, i učiteljica se zbog toga ljutila.

– Nije mi davala ni srdele zbog toga, stavila me u kaznu. A ja jednom, kad mi je već bilo dosta, skočim priko prozora, u planinu sam utekla, i nikad se više nisam vratila u školu. Nisam bila puno pametna, ali isto sam bila pametnija od onih tada muških – prisjeća se naša junakinja.

– Pola svog života sam provela gori. Pokojna baba mi je od traverse skrojila kalcete i odmalena sam išla gori. Išla san u pašu, živinu san pazila, led nosila, drugome drva nosila, kumpire sadila. Volim Biokovo, Biokovo je zdravlje. Kad sam otišla u Australiju, svojin san se očima zarekla da ću vratit novac za put, 232 dolara su to bila, nać stan, zaradit za život i svakih 10 godina vratit se doma i odit na Biokovo. Ali ne više radit na Biokovu, nego planini u posjet doć – kaže teta Mare.

Ivo Ravlić / Hanza Media

Tako je i bilo. U Australiji je provela 29 godina. Nakon tri godine rada, “pribavila” je i muža, a i povelik broj rodbine. Nema što nije radila u tuđini. Dok je muža čekala tri godine, a kako je bila iznimno jaka i vrijedna, mnogi su je muškarci, kako sama veli, vabili. No, ona se čuvala za svojeg Josipa.

– Ošla san u svit dok san bila curom i njega san pribavila. S njime sam stala ’52., a tek ’56. me je imao. Sićan se kako je došla susida na vinčanju prid oltar i upitala me je li istina da san propala s Maton Lendinin. I ja san joj na to rekla: Onako ti sa svojin mužen do kraja života. Nisan nikad klela, ali tako san joj rekla.

Teta Mare kaže kako današnje žene nisu čestite i čedne.

– Žene više nije briga ni čistit kuću ni kuvat. Muški sve radu, ja ti kažen da su danas muški sto na sto bolji nego žene, oprosti šta san ti to rekla, ali tako mislin. Ni dicu ne goje kako triba, a virujte mi, nije danas do dice nego do roditelja. Vrimena su takva, pokvarena, vidi se da je Bog odstupija, a đava pristupija. Nije tako prije bilo, nije se imalo, ali bilo je poštenja. Danas ljudi imaju, ali u Boga plaču, viruj mi – analizira teta Mare ledarka današnja vremena.

Ivo Ravlić / Hanza Media

Dodaje kako je svašta u životu prošla.

– Ali eto me, tu san još – smije se.

Pitam je li joj život bio težak.

– Ovdi mi je bio težak, a u Australiji još teži. Nikad se nisan tamo naspavala. Jadan ti je onaj koji nema nikog svog, pa iđe po svitu. Sama san ošla tamo, nisan odma našla posal, pa sam išla u jednog Kotišana trgat grožđe. Išla san posli brat fažol, kukumare, pamidore… I nikad nisan počinila, nije bilo nikoga da pita “jesi se umorila, Mare”. Liti bi išla leć u jednu uru, a ustajala u četiri – veli ona.

Jednom ju je jedna gospodarica na plantaži navikala, a teta Mare, prkosna poput Biokova, naljutila se i par dana nije ništa jela u znak protesta. Onda je jednog dana upala u susjedni vrt gdje je pojela cijelo stablo banana, prisjeća se danas.
Pretrpjela je svašta u životu, kaže i sama.

Ivo Ravlić / Hanza Media

– Odakle mi snaga? Kako bi van to rekla… Od Boga, Bog mi je dava snagu. Bila san toliko puta gladna, samo kruva i kapule san imala za pojist, ali san gledala da sve sama zaradin i da buden poštena. Mogla san s drugin imat dice, ali nisan, čuvala san se za moga muža. Kasnije je prošlo vrime i nismo imali dice. Nismo pa nismo, tako je tribalo bit. Ali, evo, moja Vera mi je ćer, ka da je moja. Nije mi ža, sve bi opet isto – zaključuje najstarija živuća ledarka koja je prigrlila muževa nećaka i ženu mu i, evo, već preko 20 godina žive u istoj kući, jedni na ponos drugima, piše Slobodna Dalmacija.

 
Izvor vijesti: Jutarnji List

The post ŽIVOTNA PRIČA NAJSTARIJE ŽIVUĆE LEDARKE: Sto kila leda na svojim sam leđima s Biokova nosila i nikad me nitko nije pitao ‘Jesi li se umorila, Mare?’ appeared first on Hrdigg.

Po prvi puta nakon razvoda od supruge Amber Heard, Johnny Depp je dao intervju magazinu GQ te otvoreno progovorio o njihovom odnosu i opovrgnuo optužbe da je bio nasilan.

Razgovor se vodio na Deppovom imanju u Francuskoj koje izgleda kao pravo malo selo, a koje je glumac radi financijakih problema nedavno dao na prodaju.

Depp je ispričao i da su protekle tri godine za njega bile jako teške jer mu se činilo da ga ljudi drugačije gledaju. Činilo mu se da su se svi u Hollywoodu urotili protiv njega i bio je spreman potpuno odustati od glume ako se to nastavi.

No nije pristao na etiketu nasilnika i uporno je ponavljao na on nije takav.

‘Jako me povrijedilo što su me predstavljali kao nasilnika koji je u stanju ozlijediti osobu koju voli. A ja nisam takav. Ja to nisam učinio.’

U početku je o svemu odlučio šutjeti i nije ulazio u nikakve svađe i prepirke.

‘Pustio sam ljude da govore što hoće i ostaviti svojim odvjetnicima da riješe stvar. No stvari su se pogoršavale i ljudi su po medijima počeli govoriti da sam lud i da mi treba psihijatrijsko vještačenje. To su posve lude stvari.’

Sada je, kaže, sam i osjeća se dobro u vezi s tim te ne namjerava tražiti novu ljubav. Bavi se slikanjem, a počeo je pisati i roman te ima već 300 stranica teksta.

Osim emotivnog, razvod je za Johnnyja značio i velik financijski udarac. Naime, bivšoj je morao isplatiti 5,5 milijuna dolara, a nakon toga su ga tužili bivši menadžer da mi nije vratio posuđenih 18 milijuna dolara te bivši odvjetnik kojem je ostao dužan za odrađen posao.

Kako nevolja nikad ne dolazi sama, uz sve to stigla je i optužba kolega iz filma ‘City of Lies’ koji su rekli da se na setu ponašao neugodno i nasilno te da je na snimanja dolazio u alkoholiziranom stanju.

O svojem braku s Amber Heard Johnny kaže: ‘Imali smo strastvenu vezu temeljenu na ljubavi. Ni nismo željeli povrijediti jedno drugo.’

Bivša supruga optužila ga je da joj je prilikom jedne svađe bacio mobitel u lice te je čak objavila i sliku svog lica prepunog modrica. U teškim trenucima najveća podrška bila su mu djeca, 19-godišnja Lily-Rose i 16-godišnji John, koje je dobio u braku s glumicom Vanessom Paradise.

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post ‘PREDSTAVLJALI SU ME KAO NASILNIKA, A JA NISAM TAKAV’ Johnny Depp po prvi puta nakon razvoda od Amber Heard otvoreno progovorio o optužbama appeared first on Hrdigg.